Nocna smjena - za HOS

Samo da izvjestim da su slova na istoku mirna.
Pokreta je malo na sjevero-zapadu i jugo-istoku...no nista znacajno
Nitko ne namjerava ukrasti forum

Pikseli me napali ... HELP !!!!!

************************
ovo dalje je vic ...

Dnevnik
--------------

2. August - Uselili smo se u nasu novu kuću u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovdje je lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekan da ih vidim pokrivene snijegom.

14. Oktobar - Kanada. To je najljepsa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo one divne nijanse zute i narandjaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu.

11. Novembar - Dan Sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da netko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno.

2. Decembar - Noćas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razglednica. Izasli smo napolje, ocistili stepeniste i prilazni put a onda se grudali (ja pobjedio). Kada je prosla ralica morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja divna zamlja. Volim Kanadu.

12. Decembar - Nocas oper snijeg. Opet prosla ralica i zatrpala kapiju. Ovdje je prekrasno.

19. Decembar - Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvasti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena ralica.

22. Decembar - Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio sam zuljeve od lopatanja i ledja me bole. Ovaj majmun sa ralicom kao da se krije iza co?ka i samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak!

25. Decembar - Sretan Bozic! Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad padne saka onaj ***** sto vozi ralicu, ubit cu ga. Mater mu *****. Sto ne posipaju vi?e soli po cesti pa da se prije otopi.

27. Decembar - Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec dva dana, samo sto cistim snijeg kad god proce ralica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavio u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kazu da ce pasti novih 30 cm tih bijelih govana.

28. Decembar - Prognoza je bila losa. Palo je pola metra, a ne 30 cm. Ako ovako nastavi, nece se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila i taj supak doso do mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam slomio vec sest lopata cisteci ta govna sa vrata Sto ih je on nabacao i zamalo sam mu slomio glavu.

4. Januar - Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane. Kad sam se vracao udario kolima jelena. 3000 dolara stete na kolima. Te jebene nemani secu po svuda. Svugdje ih ima. Sto ih lovci ne pobise jesenas!

3. Maj - Odvezao kola do mehanicara. Nevjerovatno koliko su zahrdjala od jebene soli Sto je posipaju svuda.

10. Maj - Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako netko normalan moze zivjeti u toj jebenoj Kanadi.
************

12. Maj - Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika i lepa I ima sav konfor... naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio usranu Kanadu. Mnogo volim Floridu.

20. Maj - Ovdje su ljudi neverovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna a ima puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo. U ovaj tjedan sam se prigrijao od one usrane Kanade. Puno volim Floridu.

12. Jun - Vec smo mjesec dana tu i vrijeme je jos uvijek toplo ali vlazno. Dobro da u
kuci imamo klimu. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini
sluze dobrog frikovanog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te divne
zivotinje, koje potjecu jos iz doba dinosaura. To ne mogu nikako razumjeti.
Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je dopadljiva.
Najvise te volim, Florido!!!

30. Jun - Odkada smo dosli vrijeme se skoro nije mjenjalo. Uvijek toplo a sad I pomalo
suvise vlazno. Ali klima uredaji u kuci i u kolima rade odlicno. Nocu nam jedino pomalo smetaju komarci, kojih ima i u ovo doba godine. Upoznao sam jos neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobronamjerni.

18. Jul - Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga. Za vikend idemo na obalu. Nadam se
lijepom provodu.

20. Jul - Kakva noc. Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me
zivog pojedu ti odvratni komarci. Kad smo htjeli da se vratimo kuci neko nam je ukrao kola. I tako smo se vozili 100 milja taksijem. Crnac taksista uvijek se samo smjeskao. Imao sam utisak da je on ukrao kola. Bogme ima kriminala na Floridi.

21. Jul - Poslije vracanja kuci, opet taksijem na posao. Pa ja kao da radim samo za crnacke taksiste. U firmi, sef mi je rekao, da se ne smjeskam dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih jebenih komaraca,a ukradenih kola se nisam ni sjetio. Nevjerovatna vrucina.

30. Jul - Vrucinski val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi vampirski komarci. Jedino me spase izjutra jedno kupanje u poolu... da prezivim. Vec kad hocu da se bacim u pool vidim u njemu aligatora od 3 metra!!! Jos mi je samo ta pickarija trebala. Brzo zovem 911 da upitam sta treba da radim. Oni kazu da ga pustim na miru i da ce on sam otici odakle je dosao. Poludecu.

31. Jul - Vec ujutro nevjerovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Onaj ***** od sefa mi prebacuje da se uopste ne smijem i da to nije dobro za konzumente. **** aligatora i njega i njegove konzumente.

1. Avgust - Kakva vrucina. Vec drugi dan bez klime sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori samo komaraca ima sve vise. Onaj mrgan od 3 metra kao da je u mom poolu kampirao. Kazem cijelu pricu susjedu a on se samo smjeska bas kao i uvijek. ***** li mu lijepa materina.

2. Avgust - Jedva docekam, da mi dodu popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger umesto
klime sredi mi cerku. Policija kaze da treba biti pazljiv, a da crnca
verovatno nece moci izslediti jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u paklu. ***** ti Floridu.

12. Avgust - Ne mozete da zamislite tu vrucinu. Ovde smo jos uvjek, kao u paklu. A otkad
smo dosli vrijeme je isto. Sef me izbacio iz firme, sa osmijehom na licu sa objasnjenjem da su se konzumenti pobunili jer se nisam dovoljno smjeskao. E tako, ostadoh bez posla. Na putu udem u kafanu da se propijem.
Svi se meni i mojoj prici samo smiju, a osobito onaj policajac koji me nakon toga uhvati pijanog i trazi da mu platim 3000 USD . Majku im *****, mrzim Floridu, prokleta bila!!!


13. Avgust - Petak, 13. Boze kakva vrucina. Vracam se kuci iz cuze, bez kola, bez posla i
bez para. Mrzim taksiste. Svi bjeze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu u kojoj jos uvijek ne radi klima da malo razmislim o svemu. Odjednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i kuca nema vise krova, jos minut dva i nema vise kuce. Vjetar sve poleze. Nemam vise nista,samo je onaj aligator ostao u poolu. Sto ga nisu pokopali u onom restoranu... Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da
sam prezivio uragan "Mitcha". Opet je vrucina ko prije, a ja bez svega mrzim Floridu.
Selim se odavde. Gdje.. ovog puta necu da vam kazem...

1. Septembar - Naplatio sam pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada,
uostalom. Ubjedujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti
gdje cemo i kako cemo...

8. Septembar - Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo a, zaboravljaju umetnuti h gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Sta li ce s nas biti?

24. Oktobar - Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizicu i da ima ope'
jedan u Opstini koji bi pogurao za stan, ukoliko.... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan.

25. Novembar - Papiri za stan u Sarajevu sredeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para.Djeca
ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokusavamo da shvatimo trenutnu politicku situaciju.Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost.Kazu mi isto tako da ne serem.

24. Decembar - Posljednje pripreme za put.Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica,
bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, i ove sto na njemu zive.


25. Decembar - Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama. Samo da mi je docepati se aviona. Nalecem na Deda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu...kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponasam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Misko!".

27. Decembar - Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu
istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. Ma, koji ste mi vi..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..."Prenocili na policiji. Uzeli nam tariguz i svijece, kaze treba da prode neko ispitivanje. Bas smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje,
zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje.
Black_Hawk
02-10-2003, 14:43
31. Decembar - Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medusobno posvadali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo,vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna, Shtrauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz.

1. Januar - Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji. Gledam
novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svida joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon naseg groznog McDonald'skog iskustva.

6. Januar - Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobadaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se smije, ja mislim, da
nesto debelo nije u redu. Nisu me cak pitali ni za putovnicu, domovnicu,
sahovnicu... Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti.

7. Januar - Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medudrzavni sporazum. Nije mi jasno,
bunim se k'o Grk u zatvoru. Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske
rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dodem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se
na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da prtljag drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava.

8. Januar - Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini u nesvjest pali. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu,muzicki ukus sofera je gori od onog vec loseg predratnog. Neko povraca pozadi.Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije. Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc.

11. Januar - Ovo pisem na kraju puta. Dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca,
neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4. 99 na rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer su policajci poskidali neke nevaljalce usput.

12. Januar - Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundavaju oko nasih sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom,svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli, kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi puse. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na
javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak.

13. Januar - Pokusavam prvi put da udem u "svoj" stan.

14. Januar - Vec nekoliko puta pokusavam da udem u stan. Provodimo citav dan u raznim
opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara".

15. Januar - Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u nasem"
stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog.

20. Februar - Donosim odluku. Idem u policijsku postaju na autobuskoj stanici.Prepoznaju
me, kazu da nisu usli u trag lopovima iz autobusa, jos , i svi se grohotom smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan, i nalog, i da nemam gdje spavati, i da cu se ubiti na mjestu ako nesto ne ucine. Svi se smesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - a da nam se pridruze,i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni
lustera, ni bojlera, nista. Al'jebi ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal.

28. Februar - Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto su komsije
cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadeno dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih pipa u kuhinji.Sve polahko dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet.

1. Mart - Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos od onog
autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da sije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica, u Sarajevo, trebalo joj je dosta da dode na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo.
Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom dozvolom mogu dobit' fini posao za neku medunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram, gdje god dodem, svi puse. Puse pravo. Na to se nikako ne mogu navici, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje.

3. Mart - Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu
********

Predobro...umro sam od smijeha!!!!

odlicno samo sto sam umrao dok sam sve procitao

Zakon!

Iako malo dugo!!!